Krvarenje zubnog mesa, neugodan zadah, povlačenje desni ili klimanje zuba nisu promjene koje treba zanemariti. Mogu biti znakovi parodontitisa – kronične upalne bolesti koja postupno oštećuje tkiva i kost koji drže zube.
Parodontitis često dugo ne boli. Zbog toga neki pacijenti bolest primijete tek kada se zubno meso počne povlačiti, između zuba nastanu razmaci ili zubi postanu pomični.
Dobra je vijest da se parodontitis u velikom broju slučajeva može uspješno liječiti i dugoročno kontrolirati. Što se bolest ranije otkrije, veće su mogućnosti očuvanja prirodnih zuba.
Što je parodontitis?
Parodontitis je kronična upalna bolest tkiva koja okružuju i podupiru zub.
Bolest se razvija kao posljedica složene interakcije bakterijskog biofilma i odgovora organizma. Napredovanjem bolesti dolazi do oštećenja vezivnog pričvrstka zuba i gubitka alveolarne kosti koja zubu daje potporu.
Problem je u tome što taj proces može dugo napredovati bez izraženih simptoma.
Zato činjenica da zub ne boli ne znači nužno da su zubno meso i potporna tkiva zdravi.
Gingivitis i parodontitis – koja je razlika?
Gingivitis je upala zubnog mesa bez gubitka potpornog aparata zuba. Desni mogu biti crvene, otečene i krvariti tijekom četkanja ili čišćenja prostora između zuba.
Kod parodontitisa upala je povezana s gubitkom pričvrstka i kosti koja podupire zub.
To je ključna razlika između ove dvije bolesti.
Gubitak potpornog tkiva nastao parodontitisom ne može se jednostavno vratiti uklanjanjem zubnog kamenca. Međutim, pravilnim liječenjem moguće je zaustaviti ili značajno usporiti napredovanje bolesti, a u određenim kliničkim situacijama regenerativnim postupcima moguće je obnoviti dio izgubljenih parodontnih tkiva.
Koji su simptomi parodontitisa?
Na parodontitis mogu upućivati:
- krvarenje zubnog mesa
- crvenilo i oticanje desni
- povlačenje zubnog mesa
- zubi koji izgledaju duži nego prije
- neugodan zadah
- pojava novih razmaka između zuba
- promjena položaja zuba
- klimanje zuba
- nelagoda ili bol pri žvakanju
Pojava jednog od ovih simptoma ne znači automatski da imate parodontitis. Međutim, predstavlja razlog za pregled.
Posebno je važno znati da parodontitis često ne boli, čak ni kada je već došlo do značajnog gubitka potpornog tkiva.
Zašto nastaje parodontitis?
Bakterijski biofilm na površini zuba ima ključnu ulogu u nastanku upale, ali razvoj i brzina napredovanja bolesti nisu jednaki kod svih pacijenata.
Na tijek parodontitisa utječu različiti čimbenici rizika.
Među najvažnijima su pušenje i šećerna bolest, osobito kada nije dobro regulirana. Na razvoj i napredovanje bolesti utječu i individualna osjetljivost pacijenta, oralna higijena te različiti lokalni i sistemski čimbenici.
Zato liječenje parodontitisa nije samo „čišćenje kamenca“.
Potrebno je utvrditi opseg bolesti, ukloniti ili smanjiti bakterijsko opterećenje te, kada je moguće, kontrolirati čimbenike koji povećavaju rizik njezina napredovanja.
Kako se dijagnosticira parodontitis?
Parodontitis se ne može pouzdano dijagnosticirati samo pogledom na zubno meso.
Parodontološki pregled uključuje mjerenje dubine sondiranja oko zuba, krvarenja pri sondiranju, razine pričvrstka, recesija zubnog mesa i pomičnosti zuba te procjenu drugih relevantnih kliničkih parametara.
Radiološke snimke omogućuju procjenu količine i rasporeda kosti koja podupire zube.
Na temelju kliničkog i radiološkog nalaza određuju se proširenost i težina bolesti te procjenjuje rizik njezina daljnjeg napredovanja.
Tek nakon dijagnoze izrađuje se individualni plan liječenja.
Kako se liječi parodontitis?
Suvremeno liječenje parodontitisa provodi se postupno.
1. Kontrola upale i čimbenika rizika
Prvi korak je uspostaviti dobru svakodnevnu kontrolu bakterijskog biofilma.
Pacijenta se individualno podučava pravilnom četkanju i čišćenju prostora između zuba. Istodobno se procjenjuju čimbenici rizika poput pušenja i šećerne bolesti te se, kada je moguće, radi na njihovoj kontroli.
Aktivno sudjelovanje pacijenta važan je dio terapije jer bez dobre svakodnevne oralne higijene nije moguće očekivati stabilan dugoročni rezultat.
2. Nekirurška parodontološka terapija
Sljedeći korak uključuje profesionalno uklanjanje tvrdih i mekih naslaga te bakterijskog biofilma s površine zuba i korijena, uključujući područja ispod ruba zubnog mesa.
Cilj je smanjiti upalu i stvoriti uvjete u kojima se parodont može stabilizirati, a pacijent učinkovito održavati postignuti rezultat.
Nakon odgovarajućeg razdoblja cijeljenja radi se reevaluacija.
Tada se ponovno mjere parodontološki parametri i procjenjuje odgovor pojedinih mjesta i zuba na provedenu terapiju.
3. Kirurška parodontološka terapija
Kod nekih pacijenata nakon nekirurškog liječenja mogu zaostati duboki parodontni džepovi ili anatomski defekti kojima nije moguće dovoljno dobro pristupiti bez kirurškog zahvata.
Ovisno o kliničkoj situaciji mogu se primijeniti različiti parodontološki kirurški postupci.
Kod određenih koštanih defekata moguće je provesti i regenerativnu parodontnu kirurgiju, čiji je cilj pokušati obnoviti dio potpornog tkiva izgubljenog zbog bolesti.
Kirurško liječenje nije potrebno svakom pacijentu. Odluka se donosi nakon reevaluacije i procjene odgovora na prethodno provedenu terapiju.
Može li se parodontitis izliječiti?
Ovo je jedno od pitanja koje pacijenti najčešće postavljaju.
Kod parodontitisa je preciznije govoriti o uspješnom liječenju i dugoročnoj kontroli bolesti.
Parodontitis je kronična bolest. Jednom izgubljena potporna tkiva ne vraćaju se automatski nakon prestanka upale, a osoba koja je razvila parodontitis ima potrebu za dugoročnim praćenjem.
Međutim, odgovarajućom terapijom moguće je zaustaviti aktivno napredovanje bolesti, stabilizirati stanje i kod velikog broja pacijenata dugoročno sačuvati vlastite zube.
Upravo zato završetak aktivnog liječenja nije kraj terapije.
Potporna parodontološka terapija – zašto su kontrole toliko važne?
Nakon završene aktivne terapije pacijent ulazi u program potporne parodontološke terapije.
Razmak između kontrola određuje se individualno, ovisno o težini bolesti, postignutom rezultatu, čimbenicima rizika i kvaliteti oralne higijene.
Tijekom kontrola procjenjuje se stabilnost parodonta, profesionalno uklanjaju naslage i pravodobno reagira ako se ponovno pojave znakovi aktivnosti bolesti.
Dugoročno održavanje nije dodatak liječenju – ono je njegov sastavni dio.
Znači li parodontitis da će zubi morati biti izvađeni?
Ne.
Dijagnoza parodontitisa, pa čak ni uznapredovalog oblika bolesti, sama po sebi ne znači da sve zahvaćene zube treba izvaditi.
Za svaki zub potrebno je procijeniti stupanj gubitka potpornog tkiva, pomičnost, anatomiju, mogućnost liječenja i održavanja te njegovu dugoročnu prognozu.
Kod dijela pacijenata pravilnim parodontološkim liječenjem moguće je sačuvati zube koji su ozbiljno ugroženi.
Postoje, naravno, i situacije u kojima je oštećenje toliko uznapredovalo da očuvanje pojedinog zuba više nema predvidivu dugoročnu prognozu.
Cilj parodontološke terapije nije sačuvati svaki zub pod svaku cijenu. Cilj je sačuvati prirodne zube kada za to postoji medicinski opravdana i dugoročno predvidiva mogućnost.
Parodontitis i dentalni implantati
Stanje parodonta posebno je važno kod pacijenata koji razmišljaju o dentalnim implantatima.
Aktivnu parodontnu bolest potrebno je dijagnosticirati i liječiti prije implantološke rehabilitacije. Pacijenti koji su imali parodontitis zahtijevaju pažljivo dugoročno održavanje i nakon ugradnje implantata.
U Viadentu zato kod kompleksnih slučajeva povezujemo parodontološku, implantološku i protetsku procjenu.
Prvo se procjenjuje koje prirodne zube možemo predvidivo sačuvati, a zatim, kada je potrebno, planira nadoknada zuba koji se ne mogu sačuvati.
Takav pristup omogućuje da odluka između očuvanja zuba i implantološke terapije ne bude automatska, nego utemeljena na dijagnozi i prognozi svakog pojedinog slučaja.
Kada se javiti parodontologu?
Parodontološki pregled preporučuje se ako primjećujete:
- učestalo krvarenje desni
- povlačenje zubnog mesa
- klimanje ili pomicanje zuba
- pojavu novih razmaka između zuba
- neugodan zadah koji se ponavlja
- ili vam je već utvrđen gubitak kosti oko zuba
Pregled je posebno koristan i kada vam je zbog parodontitisa predloženo vađenje većeg broja zuba, a želite procijeniti postoji li mogućnost očuvanja dijela prirodnih zuba.
Što se parodontitis ranije dijagnosticira i liječi, veće su mogućnosti za dugoročnu kontrolu bolesti i očuvanje vlastitih zuba.
Najčešća pitanja o parodontitisu
Je li krvarenje desni uvijek znak parodontitisa?
Ne. Krvarenje je znak upale zubnog mesa, ali samo po sebi nije dovoljno za postavljanje dijagnoze parodontitisa. Ako se krvarenje ponavlja, potrebno je utvrditi uzrok i pregledati stanje potpornog aparata zuba.
Boli li parodontitis?
Često ne. Parodontitis može napredovati bez boli, zbog čega neki pacijenti bolest primijete tek u uznapredovalom stadiju.
Može li se izgubljena kost oko zuba obnoviti?
U određenim, pažljivo odabranim koštanim defektima regenerativnom parodontnom terapijom moguće je postići obnovu dijela izgubljenih potpornih tkiva. Regenerativna terapija nije moguća niti indicirana u svakom slučaju.
Moraju li se klimavi zubi izvaditi?
Ne nužno. Pomičnost zuba samo je jedan od parametara koji se procjenjuju. Potrebno je napraviti kliničku i radiološku procjenu te utvrditi prognozu pojedinog zuba.
Može li se parodontitis vratiti nakon liječenja?
Parodontitis se može ponovno aktivirati, osobito ako nisu dobro kontrolirani bakterijski biofilm i čimbenici rizika ili ako pacijent ne dolazi na preporučene kontrole. Zato je potporna parodontološka terapija sastavni dio dugoročnog liječenja.
Mogu li dobiti implantate ako imam parodontitis?
Prethodni parodontitis sam po sebi ne znači da pacijent nikada ne može dobiti implantate. Međutim, aktivnu bolest potrebno je prethodno liječiti i stabilizirati, a nakon implantološke terapije posebno je važno dugoročno profesionalno održavanje.
O autorici
Prof. dr. sc. Jelena Prpić, dr. med. dent.
Specijalistica parodontologije
Prof. dr. sc. Jelena Prpić članica je stručnog tima Viadenta od njegova osnutka 2003. godine, gdje se bavi dijagnostikom i liječenjem parodontnih bolesti te provodi parodontološke terapijske postupke.
Profesorica je na Fakultetu dentalne medicine Sveučilišta u Rijeci i voditeljica predmeta Parodontologija II. Nastavnu djelatnost ostvaruje i na studiju Dentalne medicine Medicinskog fakulteta Univerze u Mariboru.
Viadent – Rijeka
Ovaj članak služi u informativne svrhe i ne može zamijeniti individualni parodontološki pregled, dijagnozu i plan liječenja.